HGSS
backhills

Savjeti

Ova rubrika i slijedeće stranice postoje da bismo olakšali snalaženje ljudima koji posjećuju brda. Savjete su napisali gorski spašavatelji iz vlastitog dugogodišnjeg iskustva i iz iskustva drugih ljudi koji se bave istim aktivnostima.

Nadamo se da će vam savjeti pomoći u bavljenju vašim aktivnostima, a ako i jedan od ovih savjeta dovede do spriječavanja nesreće, time će postojanje ovih stranica biti u potpunosti opravdano!

U slučaju nesreće

Sigurnosna pravila

Savjeti za visoka brda

Penjanje

Skijanje i sanjkanje

Speleologija

Aktivnosti na vodi

Speleoronjenje

U slučaju nesreće

Prvi preduvjet kako bi prilikom nesreće ispravno postupali je sačuvati prisebnost i smiriti sebe i druge.

U slučaju nesreće:

  • sačuvajte prisebnost, smirite sebe i druge
  • zaštitite unesrećenog i sebe od neposredne opasnosti (od pada, padajućeg kamenja, gušenja, od hladnoće, vlage i sl.) na najbolji mogući način
  • pružite unesrećenom prvu pomoć u okviru svog znanja i mogućnosti
  • označite mjesto nesreće ili mjesto gdje se unesrećeni nalazi (osobito zimi)
  • hitno o nesreći obavijestite HGSS

Obavijest o nesreći u planini ili drugom teško pristupačnom terenu gdje je potrebna pomoć HGSS-a može se predati:

  • Preko Jedinstvenog operativno-komunikacijskog centra tel.: 112
  • Preko pozivnih telefona stanica Hrvatske gorske službe spašavanja
  • Na obavještajnim točkama HGSS-a; to su obično opskrbljeni planinarski domovi vidno označeni natpisom i znakom HGSS-a
  • Putem policije, tel.: 192
  • Preko stanica hitne medicinske pomoći tel.: 194
  • Bilo kojem pripadniku Hrvatske gorske službe spašavanja

Obavijest o nesreći treba sadržavati sljedeće podatke:

  • tko javlja (ime, prezime, telefon/mobitel), kako bi se radi dodatnih informacija moglo stupiti u vezu s njim
  • odakle javlja i kako je saznao za nesreću (kao očevidac ili posrednik),
  • mjesto nesreće (precizan opis)
  • tko je unesrećeni (prezime, ime, dob, adresa)
  • što se dogodilo (uzrok i vrste ozljeda)
  • što je dosad poduzeto (vrsta pružene prve pomoći, tko je sve obaviješten)
  • vremenske prilike na mjestu nesreće
  • kakav je prilazni put do mjesta nesreće

Poziv za pomoć:

Poziv za pomoć u planini ili stijeni daje se svjetlosnim ili zvučnim znacima. Poziv i odziv treba ponavljati do uspostavljanja čvrste i razgovijetne veze. Znakovi za poziv daju se šest puta u minuti svake druge minute, a odziv istim znacima tri puta svake druge minute. Postavljanjem tijela u položaj “Y” – “yes” (uspravno tijelo s podignutim raširenim rukama), znak je da trebamo pomoć kao i ispaljivanje crvene svijetleće rakete.

Sigurnosna pravila

Sigurnosna pravila na prijedlog HGSS-a donosi ravnatelj DUZS-a.

Sigurnosnim pravilima o mjerama i pravilima ponašanja osoba koje sudjeluju u aktivnosti na planinama i drugim nepristupačnim područjima uređuju se opće i posebne mjere, vrste aktivnosti i pravila ponašanja osoba koje sudjeluju u aktivnostima na planinama i drugim nepristupačnim područjima.

Temeljem 13.članka stavka 2. Zakona o Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja na prijedlog HGSS-a, ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje donosi ova sigurnosna pravila koja možete preuzeti klikom na: LINK

Savjeti za visoka brda

Visokim planinama smatramo područja koja su iznad 3500 m nad morem. Zašto je to granica? Zato jer neki od prosječnih ljudi ne mogu na toj, ili iznad te visine, normalno funkcionirati.

Snižen atmosferski pritisak

Obrazloženje: Na površini mora, na 0 m nadmorske visine je pritisak zraka 1 bar, na visini od 10000 m je približno 0 bara. Dakle (približno) na 3500 m je 0,65 bara, na 5000 m je 0,5 bara, a na 8000 m je 0,2 bara. U genima pojedinca je koliko mogu podnijeto sniženje pritiska, neki to mogu na 3500 m, neki na 5500 m a neki na 7000 m. Sretni pojedinci bez problema se mogu naviknuti na 5000, na 7000 se mogu aklimatizirati. No nakon 7000 m se nitko ne može aklimatizirati; to je ‘zona smrti’. U toj zoni se može boraviti neko vrijeme (dan, dva, tri) s tim da je čovjek sve slabiji i slabiji, te ako se ne vrati ispod 7000 m, ne može preživjeti. Parcijalni pritisak kisika na 1 bar je 0,21 bar, a na 0,5 bara je 0,105 bara, a na 8800 je 0,025 bara. Dakle, pojednostavljeno: nema kisika. Kako organizam reagira? Prilagođavanjem do nekih granica, ili otkazivanjem (bolest…smrt). Dolaz i do visinske bolesti, koja vodi u prilagođavanje (čovjek se navikne) ili u sve lošije stanje. Najbolji lijek je silazak u dolinu.

Primjer za razmišljane (a nije izmišljen): iskusan europski planinar koji je bio na 4000 m, poželi vidjeti Tibet, na visini oko 5000 m, na kojem žive ljudi, djeca… Razboli se od visinske bolesti, bilo zato jer se prebrzo popeo na visoravan, ili zato jer se uopće ne može prilagoditi na tu visinu. Sve mu je slabije i slabije, rješenje je da se spusti u Nepal, koji je, recimo 1000 km iza njega, a nema aviona, automobila… Može si pomoći kisikom iz boca (kojih u Tibetu nema, jer tamo ljudi žive normalno, bez boca). Prijatelji mu daju sve lijekove koje imaju, ali je on na putu da umre…

Snižena temperatura

Temperatura okoline (zraka, zemlje, stijena…) pada s porastom nadmorske visine. Jednostavno pravilo za niže predjele: 1 stupanj C na svakih 100 m visine. Dakle na 8800 metara (Everest) bi temperatura iznosila, ako je na moru 20 stupnjeva: -68 stupnjeva. Ovo je samo grubi proračun, koji bolje vrijedi na manjim visinama, ali nije daleko od istine.

Primjer: Osnovni logor na Everestu sa sjeverne strane (dakle ispod planine) je na 6600 m. Pritisak zraka, parcijalni pritisak kisika, temperatura? (izračunaj!), a nema niti jednog mjesta gdje se možeš ugrijati – nema planinarskog doma, svratišta, gostione, kafića.. postoji šator gdje Šerpe kuhaju hranu i tope vodu, ali tamo nema mjesta i nije toplo. Zamisli da ti je to najbolje, najudobnije, mjesto za sljedećih 60 dana, sve ostalo je gore i gore.

Morfologija visokih planina

Ne treba puno objašnjavati da su sve visoke planine strme. Svi znamo neke primjere blažih (pristupačnijih) visokih planina: Mont Blanc, Kilimanjaro, Aconcaqua.. i nema dalje. Sve ostale visoke planine na svijetu su strme. Na njima prijete iste opasnosti kao na nižim planinama: poskliznuće, pad kamena, iscrpljenost, lutanje, magla, pothlađenje…uz to da je ovdje znatno hladnije, znatno manje prirodnih prolaza i prijelaza, znatno manje kisika, znatno više lavina, znatno manjne ljudi, nema GSS-a…

Izoliranost

U visoke planine idemo (uz mnoge druge razloge) da izbjegnemo gužvu, da konačno budemo sami na nekom vrhu. Ta osamljenost ima loših strana.

Primjer: Grupa se pokušava popeti na neki trekking vrh u Himalayi, ništa posebno 5, 6 tisuća metara. Svi krenu, ali po malo odustaju, ne mogu. Samo najbolji uspije, jedini on je sposoban popeti se na tu visinu. Postane mu slabo (visinska bolest, ugane nogu, smrznu mu se prsti…) i ne može sići. Prijatelji mu ne mogu pomoći, jer i onako nisu mogli s njim do vrha. Zovu helikopter, ali on ne može letjeti na toj visini. Nema organiziranog GSS-a. Gledaju se dalekozorima i razgovaraju radio stanicama, satelitskim telefonom se razgovaraju s domovinom, ali sve uzalud…

Navedene su nedaće boravka u visokim planinama s okrutnom primjerima. No ako želite posjetiti ta mjesta (kao što i ja želim) pripazite na slijedeće:

  • naučite sve o nižim planinama – budite iskusni
  • osim par planina koje nisu strme, sve ostale zahtjevaju aplinistička znanja
  • u visoke planine se ne ide sam
  • dobro upoznajte svoje partnere
  • opremite se najbolje (ne najbolje što možete, nego najbolje što postoji)
  • proučite svoj cilj – ako je to moguće
  • uspjeh ovisi o fizičkoj pripremljenosti
  • uspjeh ovisi o psihičkoj pripremljenosti
  • uspjeh ovisi o sreći
  • budite uporni
  • dolazak na vrh je manje od pola puta
  • odustanite dok još možete
  • u visokim planinama se ne možete služiti internetom, ili preko interneta ne možete u visoke planine

Penjanje

Doduše, kvalitetno možete učiti i od osobe koja je završila ovu školu i stekla određeno iskustvo penjući se nekoliko godina, ali morate biti apsolutno sigurni da osoba potpuno vlada sportsko penjačkim ili alpinističkim tehnikama i znanjima prije nego li je prihvatite kao svog učitelja. Čak i kada završite sportsko penjačku ili alpinističku školu, u početku svakako idite na penjanje s nekim iskusnijim od vas dok ne steknete sigurnost u sebe. Korisni savjeti iskusnijeg penjača pomoći će vam da puno brže i sigurnije napredujete.

Sigurnosna oprema:

Iako je kaciga nepopularna među sportskim penjačima, uvijek postoji i najmanja mogućnost ozljede glave (krušljiva stijena, penjanje više dužina, …) svakako stavite kacigu na glavu. Alpinistima je kaciga obavezni dio opreme.

Provjera opreme:

Kada kupujete ili posuđujete opremu, pogledajte ima li oznaku sigurnosnog standarda koji jamči da je oprema prošla potrebna ispitivanja. Pazite od koga posuđujete opremu.
Karabiner, sprava za osiguravanje ili bilo koji drugi dio metalne ili plastične opreme koji je s visine pao na tvrdu površinu valja smatrati nepouzdanim i po mogućnosti baciti. Na njemu se mogu pojaviti nevidljive pukotine i lomovi, što može uzrokovati pucanje metala ili plastike.

Provjeravajte svoje i partnerovo znanje rukovanja opremom i tehnikama:

Osiguravatelji su znali uzrokovati ozbiljne nezgode lošim rukovanjem spravom za osiguravanje. I najiskusniji penjači znali su se krivo navezati na uže ili nisu dva puta provukli remen od pojasa kroz sigurnosnu kopču. Ove stvari uvijek ponovo provjeravajte i po nekoliko puta.

Komunicirajte s partnerom

Osiguravatelj i penjač uvijek bi trebali znati što onaj drugi ima na umu. Kada penjač dođe do štanda od životne je važnosti da osiguravatelj zna što su namjere penjača, hođe li se prevezivati, spustiti, abseilati ili penjati dalje.

Informiranje o penjalištu

Raspitajte se o smjeru koji penjete, dužini, težini, kvaliteti spitova i štanda. Često su se nesreće dešavale jer bi uže bilo prekratko pa bi kraj užeta ‘procurio’ kroz spravu za osiguravanje ili na vrhu ne bi bilo štanda ili bi bio na starim spitovima.

Treninzi

Redovito odlazite na sportsko penjaeke treninge u dvorane s umjetnom stijenom. To će vam omogućiti da steknete dovoljno snage i gipkosti, no oni nikako ne smiju biti zamjena za penjanje u prirodi na stijeni već samo dodatni trening. Redovito odlazite na penjačke ili alpinističke izlete, samo ćete redovitim penjanjem steći potrebno iskustvo, znanje i sigurnost. Ako ste imali dulju pauzu, a spremate se na sportsko-penjački izlet, svakako ponovite tehnike osiguravanja, ukopčavanja i prevezivanja na štandu, a za alpinistički izlet uz sve ovo obnovite još i znanje postavljanja međuosiguranja, izrade sidrišta i tehnike abseilanja.

Skijanje i sanjkanje

Istraživanja su dokazala da se 60% ozljeda može spriječiti ako skijaši i sanjkaši samo pročitaju upute za prevenciju istih.

Na temelju dugogodišnjeg vlastitog skijaškog iskustva i iskustva iz akcija spašavanja gorski spašavatelji vam savjetuju, prije svake sezone (sami, ako ste vični ili u stručnom servisu):

  • odaberite stazu koja je u skladu s vašim skijaškim znanjem
  • ne zaustavljajte/odmarajte se na sredini staze, već sa strane
  • održavajte ili poboljšajte tjelesnu kondiciju
  • uredite svoje skije, popravite kliznu površinu
  • osobito je važno naoštriti rubnike
  • provjerite ispravnost vezova i podmažite ih

10 pravila Međunarodne skijaške federacije (International Ski Federation – FIS) o sigurnosti na skijalištima

  1. Skijaš se mora ponašati tako da ne naškodi i da ne ugrožava druge skijaše ili boardere
  2. Brži skijaš mora izabrati svoju putanju tako da ne ugrožava skijaša ispred sebe
  3. Prilikom obilaženja, brži skijaš mora ostaviti dovoljno prostora sporijem skijašu
  4. Brzinu vožnje skijaš mora prilagoditi svojem znanju, situaciji na stazi i gustoći prometa ostalih skijaša
  5. Skijaš koji siječe stazu mora prvo provjeriti promet na stazi te se uvjeriti da može nesmetano prijeći na drugi kraj staze
  6. Skijaš se ne smije zaustavljati na nepreglednim mjestima na stazi. Na prijelomnicama, dijelovima sa slabijom vidljivošću i uskim prijevojima
  7. Skijaš smije za penjanje i hodanje po stazi koristiti isključivo dobro vidljiv rub staze
  8. Skijaš mora poštovati oznake, upozorenja i prometne informacije na skijalištu
  9. U slučaju nesreće svaki je skijaš dužan sa skijama označiti mjesto nesreće te po potrebi pozvati gorsku službu spašavanja te hitnu pomoć
  10. Svaki skijaš je dužan, po zahtjevu odgovorne osobe na skijalištu, pokazati svoju ski kartu te osobne isprave

Sanjkanje je divan doživljaj, međutim za sada nedostaje pravih, samo za sanjkaše uređenih staza. Na mnogim se mjestima miješaju skijaši i sanjkaši što je osobito opasno i izvor je mnogih teških nesreća pri sudarima. Stoga je nužno:

  • poštovati oznake o zabrani sanjkanja na skijaškim stazama
  • sanjkati se na za to određenim mjestima
  • osobito pazite na mlađe i male skijaše, koji ne sluteći skijaju pred vama, a mogu iznenadno skrenuti lijevo ili desno i sudar je neizbježan
  • izbjegavajte spust na sanjkama u podnožje planine jer su staze često uske, zaleđene i pune pješaka

Speleologija

Speleologija je lijepa, ali i potencijalno opasna aktivnost koja može dovesti do unesrećenja. Zbog toga svima koji se namjeravaju baviti ovom aktivnošću preporučamo završiti speleološki tečaj u nekoj speleološkoj udruzi i osposobiti se za kretanje po speleološkim objektima (penjanje i spuštanje po užetu) postavljanje užeta u jamama, samospašavanje i sl.

Uvježbanost i osposobljenost:

Redoviti odlasci u speleološke objekte, kao i redovito uvježbavanjespeleoloških tehnika i tehnika samospašavanja, osnovni su preduvjeti sigurnog bavljenja speleologijom. Ako ste imali dulju pauzu, a namjeravate ponovno ići u jame, ponovite sve speleološke tehnike na stijeni na dnevnom svjetlu uz iskusnog speleologa

Prije odlaska u speleološki objekt:

Recite svojoj obitelji ili prijateljima u koji speleološki objekt ste otišli, gdje se nalazi i koliko se namjeravate zadržati, kako bi oni u slučaju nepojavljivanja mogli alarmirati Gorsku službu spašavanja. Prilikom odabira speleološkog objekta vodite računa o svojoj psihofizičkoj pripremljenosti i tehničkoj osposobljenosti. Upoznajte se s hidrološkim značajkama objekta i pratite vremensku prognozu, npr. u proljeće i jesen kad su najobilnije oborine nemojte ići u ponore ili polupotopljene speleološke objekte.

Ako se radi o posjetu, preporuča se dobro proučiti morfologiju objekta, poznavati članove ekipe, procjeniti duljinu boravka, te prema tome osigurati potrebnu tehničku opremu, rezervnu odjeću, hranu, te eventualno opremu za bivakiranje.

U morfološki komplicirane speleološke objekte (podzemne labirinte), npr. u špiljski sustav Đulu Medvednicu, Jopićevu špilju, Špilju u kamenolomu Tounj i sl. idite ukoliko imate nacrt, iskustvo u podzemnoj orjentaciji ili u pratnji iskusnih speleologa.

Ako se radi o istraživanju treba proučiti literaturne podatke, ukoliko postoje, o speleološkim objektima u okolnom području. Na osnovu toga odrediti količinu tehničke opreme, eventualne opreme za bivakiranje u podzemlju, boravak u baznom logoru te potrebe rezervne opreme i hrane.

U speleološkom objektu:

  • Kretanje u podzemlju prilagodite najsporijem članu ekipe.
  • Vodite računa da uvijek imate rezervnu rasvjetu i dovoljnu količinu karbida.
  • Za rezervnu rasvjetu preporučamo LED rasvjetu (s LE Diodama) zbog njezine dugotrajnosti.
  • Ako ste ostali bez svjetla nemojte se kretati već čekajte nekog iz ekipe da vam osvjetli prostor.
  • Uvijek sa sobom nosite nožić i potkapu, a kod duljih boravaka rezervnu odjeću, rukavice i čarape.
  • U speleološke objekte, posebno većih dimenzija, trebaju ići minimalno tri osobe, ukoliko se jedna unesreći, druga ostaje s njom, a treća odlazi po pomoć.
  • Koristite standardnu speleološku odjeću (PVC ili Cordura kombinezone, pododjela od fleece materijala, isključivo sintetičko rublje, te fleece čarape ili ronilačke šlapice, kao i gumene rukavice) jer ona omogućuje ugodniji, dulji i sigurniji boravak
  • Uz standardnu osobnu opremu (pojas, croll, bloquer sa stremenom, descender, pupčanu vrpcu i nekoliko karabinera) nosite zamku od 5 m i koloturu.
  • U kacigi uvijek nosite astrofoliju, prvi zavoj i nekoliko hanzaplasta.
  • Vodite računa o tome da se pothlađivanje (hipotermija) u speleološkim objektima događa uvijek i da je vrlo važno kvalitetno utopliti sebe i/ili unesrećenu ili iscrpljenu osobu dok čekate. Hipotermija je smrtno opasna.
  • Ako morate čekati dulje vrijeme u podzemlju sjednite na transportnu vreću ili na nešto što će izolirati tijelo od podloge, karabitku s plamenom stavite između nogu i zagrnite se astrofolijom.
  • U speleološkim objektima sa snijegom i ledom (jame na Velebitu, Dinari, Biokovu i sl.) pazite na zaleđena užeta (koristite obavezno dodatni karabiner uz descender pri spuštanju), padanje i odlamanje leda, smrzotine prstiju ruku i nogu.

Ako špiljarite izvan granica Lijepe naše uz sve navedene savjete vodite računa i o slijedećem:

  • Javite se lokalnoj speleološkoj udruzi ili Nacionalnom savezu.
  • Provjerite postoji li u području na kojem želite istraživati speleološke objekte opasnost od histoplazmoze – gljivične infekcije do koje dolazi udisanjem spora gljive Histoplasmosa capsulatum koje se nalaze u prašini, izmetu ptica ili šišmiša – simptomi bolesti slični su tuberkulozi.
  • Provjerite postoji li opasnost od bjesnoće – u tropskim špiljama prenosnici su često šišmiši.
  • Općenito se prije odlaska u egzotična područja morate posavjetovati s liječnikom u Imunološkom zavodu kako biste dobili upute o mogućim potencijalnim bolestima (žuta groznica, malarija, tifus, tetanus i sl.), o preventivi i cjepljenju.
  • Imajte na umu da je spašavanje iz speleoloških objekata logistički (velik broj spašavatelja i opreme), tehnički i fizički vrlo zahtjevno te da može trajati satima pa i danima.

Aktivnosti na vodi

Voda nam je osnovna životna potreba, ali zbog opasnosti koje vrebaju u i na rijekama, potocima, jezerima i morima lako može postati naš ''neprijatelj''.

Instruktori spašavanja s divljih voda i poplava savjetuju:

  • Trebate poštivati vodu (rijeke, jezera, more) i biti svjestan opasnosti, voda nam je osnovna životna potreba, ali nam voda vrlo lako može postati neprijatelj.
  • Nikad se ne upuštajte sami u razne oblike aktivnosti na vodi. Bitno je da na sve aktivnosti na vodi idete u društvu, grupi, obavezno se javite najbližima i prijateljima – na povratku obavijestiti iste o završetku aktivnosti.
  • Prije polaska informirati se o planiranom sa stručnjacima, ribolovcima, sportskim klubovima, čuvarima prirode, vodičima na rijeci (rafting, kajaking), svakako posavjetovati se s pripadnicima HGSS-a, proučiti planiranu dionicu, naročito opasna mjesta kao što su kanjoni, kaskade, sedrene barijere i vodopadi.
  • Izbjegavajte aktivnosti na vodi za vrijeme nabujalog vodostaja i poplava, naročito nikako noću.
  • U višednevnim aktivnostima proučiti vremensku prognozu i razine vodostaja na stranicama Hrvatskih voda.
  • Redovno se hidrirajte, ponesite dovoljnu količinu vode. U ljetnim mjesecima pri visokim temperaturama vrlo lako može doći do dehidracije.
  • Ne konzumirati alkoholna pića za vrijeme ili prije aktivnosti na vodi.
  • Obavezno uz sebe imajte prvu pomoć. (Može se nabaviti u svim većim trgovačkim centrima i benzinskim postajama).
  • Nakon izlaska iz vode dekontaminirajte se, naročito prije jela. (U ljekarnama se mogu nabaviti dezinfekcijski gelovi).
  • U vodo-nepropusnoj torbi ili bačvici ponesite hrane, energetskih pločica i sl., Obavezno barem jedan mobilni telefon pune baterije u grupi.
  • U aktivnostima koje uključuju plovila obavezno koristiti zaštitnu sigurnosnu opremu – kacigu i prsluk za plutanje.
  • Po mogućnosti koristiti polarizacijske sunčane naočale koje omogućuju bolje uočavanje detalja u vodi i iznad nje te ujedno štite of UV zraka i granja drveća.
  • Koristiti kremu za sunčanje i smanjiti opasnost od oštećenja kože, sunčane zrake se puno jače reflektiraju na površini vode.
  • Ako se nesreća desila na uređenom kupalištu gdje postoji spasilačka služba, odmah je potrebno obavijestiti istu.
  • Pri planiranju raznih humanitarnih, sportskih i komercijalnih manifestacija gdje sudjeluje veći broj sudionika obavezno uključiti stručne spašavatelje na vodi te licencirane vodiče (skipere), obavijestiti dežurni tim hitne medicinske pomoći na terenu, prijaviti skup policiji te zatražiti dozvolu od nadležne Lučke kapetanije.
  • Na graničnom području sa susjednim zemljama obavezno se prijaviti u najbližu policijsku postaju, izvijestiti službenike o broju sudionika, pravcu kretanja i planiranim aktivnostima.
  • U slučaju bilo kakvog nesretnog događaja ili problema odmah nazvati centar 112, odrediti lokaciju, opisati što se dogodilo i koliko ima sudionika – nikako kretati u komplicirane samostalne akcije spašavanja bez stručnog nadzora.
  • Poštovati naše potoke, rijeke i jezera, ne ostavljati otpad iza sebe te uputiti druge u isto, ne uništavati prirodna bogatstva.

Speleoronjenje

Prije samog urona treba napraviti dobru pripremu opreme, a i nas samih za moguće incidentne situacije. Sve incidentne situacije koje se dogode vjerojatno neće same po sebi izazvati smrt ronilaca, ali će većina zbog ogromnog stresa koji se potencira u takvim situacijama završiti tragično ma kako bezazleno počela.

Priprema prije ronjenja:

  • Obavezna upotreba arijadnine niti, ma kako objekt bio jednostavan. Preporučena dužina 70 i više metara, debljine do 4 mm.
  • Obavezno je imati i sigurnosnu arijadninu nit (osobnu) dužine 15-ak metara.
  • U slučaju jakog strujanja vode arijadnina nit mora biti debljine najmanje 8 mm ili više.
  • Uz ronilački kompjuter obavezna upotreba i sata i dubinomjera.
  • Ne nositi disalicu zbog mogućnosti zapetljavanja .
  • Ponijeti rezervnu masku oko vrata.
  • Najmanja količina zraka u ronilačkim spremnicima je 2000 litara.
  • Obavezna zaštita ventilne grupe zbog mogućnosti udaraca ventilne grupe u strop sifona.
  • Obavezna upotreba back-up sistema za dovod zraka (octopus nije dovoljan) tj. dva odvojena regulatora na dva odvojena ventila (najbolje i dvije boce potpuno odvojene).
  • Puno su bolji i sigurniji DIN priključci od INT priključka.
  • Drugi regulator pričvrstiti negdje u predjelu prsa, najbolje obješenog oko vrata.
  • Oba manometra pričvršćena negdje u predjelu prsa gdje ćemo ih imati pregledne.
  • Pravilan odabir debljine odijela ovisno o temperaturi vode da smanjimo mogućnost hipotermije.
  • Kopče za brzo otpuštanje pojasa sa olovima nisu prikladne jer nas odbacivanje olova zabija u strop i onemogućava izlazak iz objekta.
  • Dobro je kopču okrenuti na stražnju stranu tako da nam se slučajno ne otkopča pojas sa olovima.
  • Obavezna upotreba zaštitne kacige, koja nam najčešće služi i kao nosač svjetla.
  • Obavezna upotreba najmanje tri neovisna izvora svjetla.
  • Jedan izvor svjetla mora biti na baterijske uloške u koji idu novi ulošci za svako novo ronjenje.
  • Obavezno ponijeti ronilački nož ili škare za upotrebu sa jednom rukom.
  • Upotrebljavaju se kraće peraje od običnih.
  • Obavezno ponijeti pločicu za pisanje zbog mogućih problema u komunikaciji.
  • Prilikom oblačenja dobro je imati standardni redoslijed i biti pedantan sa opremom tako da se ne zaboravi neki komad opreme ili nešto krivo ne složi.
  • Odijevaju se uvijek ronilački partneri zajedno tako da ne čekaju jedan drugoga predugo, jer se mogu pothladiti ili pregrijati što će izazvati dodatni stres.
  • Trezvena i razborita glava je najvažniji dio ‘opreme’ koja nam treba!!!

Ponašanje tijekom ronjenja:

  • Na ulazu u objekt moramo čvrsto fiksirati arijdaninu nit na mjestu gdje možemo slobodno izroniti, te je dobro učvrstiti kako je ne bismo slučajno otkvačili povlačenjem iz objekta.
  • Na ulazu u objekt (pod vodom) postaviti čvrsto međusidrište kako bi u slučaju da nam netko izvana otpusti nit ipak došli do ispod ulaza.
  • U sifonima imati dobru balansiranost zbog mogućnosti podizanja suspenzije sa dna i zamućivanja vode.
  • Pravilan položaj je nogama blago prema gore, a glava lagano prema dolje što je upravo obrnutood onog što inače prakticiramo u otvorenim vodama.
  • Tehnike plivanja su potpuno drugačije od onih u otvorenim vodama, poput odgurivanja od stropa sa nogama (hodanje po stropu) da se smanji zamućivanje.
  • Stalno održavanje napetosti arijadnine niti.
  • Pravilno razvlačenje po sredini kanala, te fiksiranje za održavanje napetosti da ne bi nit upala u neku pukotinu ili u mulj.
  • Pravilna upotreba trećine zraka (jedna trećina za napredovanje, jedna za povratak i jedna trećina ostaje u bocama za rezervu i ne koristi se)!

Ponašanje u speleološkom objektu iza preronjenog sifona:

  • Najvažnije je biti vrlo pažljiv pri bilo kakvim hodanjima i daljnjim istraživanjima iza preronjenog sifona jer i manja ozljeda koja vani ne bi bila bitna, na takvom mjestu onemogućava izlazak iz objekta.
  • U slučaju ostavljanja ronilačke opreme i daljnjeg istraživanja obavezno podignuti opremu iznad vodene razine i učvrstiti je tako da u slučaju nailaska nenadane bujice ne ostanemo bez nje i bez mogućnosti samostalnog izlaska iz objekta.